Bebe su rođene da budu nošene

Svi znamo da se ljudi u biologiji klasifikuju kao sisari što znači da je dojenje od životnog značaja za naše bebe. Ono na šta ću vam ovog puta skrenuti pažnju jeste jedna druga klasifikacija: to je klasifikacija koja mladunce sisara deli na tipove. Biolozi razlikuju dve vrste životinja: one čiji mladunci ostaju u gnezdu kada se rode jer ne mogu odmah da se kreću, i one koje izlaze iz gnezda odmah po rođenju. Jasno je odmah da ljudske bebe nikako ne spadaju u vrstu koja može da se kreće čim se rodi (kao žirafa npr).

Ali da li to znači da spadaju u onu vrstu koja ostaje u gnezdu i čeka roditelje da donesu hranu?

Mladunaci koji ostaju u gnezdu rađaju se za zatvorenim očima i ušima (kao kučići) što definitivno nije slučaj s našim bebama. Takođe, ove vrste su rođene spremne da budu same satima. Ljudske bebe nemaju tu sposobnost — počinju da plaču čim osete da su same!

Nošenče

U koju onda grupu spadaju ljudske bebe? One su „mladunci koji se nose“. Ovaj tip su biolozi prvi put ponudili 1970. godine. Mladunci koji se nose su sisari koje jedan od roditelja nosi jer sami ne mogu da se kreću ili mogu ali vrlo ograničeno. Njihov generalni nivo razvoja odgovara mladuncima koji napuštaju gnezdo, ali njihova stopala i dlanovi su okrenuti ka unutra kako bi mogli da se uhvate za krzno roditelja. Zakrivljenost bebinih nogu pomaže joj da aktivno učestvuje u nošenju.

Kada priđete bebi koja leži, desi se nešto zanimljivo: odmah širi noge i podiže ih u položaj dubokog čučnja. Tako se sprema za nošenje na boku. Još dva refleksa nam ukazuju na to da su bebe rođene da budu nošene: refleks hvatanja i Moroov refleks (širenje ruku i pružanje prstiju kao da želi nešto da uhvati kada beba ima utisak da pada). Ovo su samo neke od stvari koje nam ukazuju da su naše bebe predodređene da ih nosimo.

Nosi me u pokretu

Da li ste primetili da je vaša beba najsrećnija kada je nosite i to dok hodate? Ljudski mladunci vole pokret! Bez fizičkog kontakta i kretanja nijedno dete ne može se pravilno razvijati. Kod prevremeno rođenih beba fizički kontakt i kretanje imaju terapeutsko dejstvo. A iskustvo nas je naučilo da ono što je dobro za decu u posebnim okolnostima, dobro je za svu decu. Kada je nosimo, beba se oseća potpuno bezbedno i prihvaćeno i sva njena čula su stimulisana. I to ne samo ona osnovna: čulo vida, mirisa, sluh i dodir, već i u širem smislu — ceo vestibularni sistem (zadužen za održavanje ravnoteže) i taktilni sistem. Oba ova sistema omogućavaju da se stimulansi obrade i da beba na njih reaguje na odgovarajući način. Bebe jednostavno vole da se nose, ljuljuškaju, maze. To ih umiruje i stimuliše. Postaju srećnije i smirenije. Uz to, postaju i pametnije i samopouzdanije.

Tu si znači postojiš

Naše bebe tek oko 9. meseca postaju svesne da stvari koje ne vide postoje. Dakle, do nekog 9. meseca vaša beba misli da vi ne postojite ako ne može da vas vidi. Zato beba ne može da se suzdrži od plakanja kada oseti da je ostavljena sama. Ne samo to, beba je tada veoma uplašena. Postoji samo jedno rešenje u ovim situacijama: podignite svoju bebu, nunajte je, dojite je, držite je uz sebe i ne spuštajte prebrzo nakon uzimanja.

Povezivanje kroz nošenje

Nijedan čovek ne može živeti bez neke vrste veze sa drugim ljudskim bićem. Zašto? Zato što samo kroz prisustvo druge osobe možemo imati osećaj pripadanja i sigurnosti. I samo u prisustvu druge osobe se možemo posvetiti drugima. Osećaj pripadanja i sigurnosti s jedne strane, i posvećivanje drugima s druge, izvor su života.

Deci su pripadanje i sigurnost ključni za preživljavanje na veoma konkretan način: bebe nisu sposobne da se brane! Preživljavanje nije moguće bez roditeljske brige. Deca svoje roditelje vole bezuslovno, priroda se za to pobrinula. Ipak, roditeljska privrženost nije tako bezuslovna. Potreban je jedan faktor da bi se pravilno razvila i to posebno na samom početku razvoja odnosa: fizički kontakt. Samo tada će se razviti i emotivna veza koju ni nebrojene besane noći neće moći da poremete.

Svi roditelji žele da budu uspešni u svojoj novoj ulozi i sve bebe žele da budu prihvaćene i sigurne. Fizički kontak omogućava i jedno i drugo. Nošenje bebe u nosiljci ovo umnogome olakšava i podiže odnos roditelja i bebe na mnogo različitih načina.